fb.jpg                  HOP Breeders Club                 Primjedbe-Pohvale-Sugestije                     Pitajte veterinara   

Kastracija i sterilizacija mačaka

Kastracija i sterilizacija mačaka


Veljača je mjesec koji većinu nas asocira na mačje ljubovanje. Pogrešno je mišljenje da se mačke pare samo u veljači. Na našem području pod utjecajem relativno blage klime, mačke se počinju pariti čim je dan duži od 12 sati, uglavnom već u siječnju  i tako sve do jeseni. To se odnosi na mačke koje izlaze iz kuće, te ih vlasnici ne mogu spriječiti da se pare. Mačke nose otprilike dva mjeseca. Već dva do tri tjedna nakon što se omaci, mačka se počinje ponovo tjerati, pa mačke tijekom godine mogu imati i tri legla.

Ako prosječno u svakom leglu omaci 3 do 5 pa čak i 6 mačića možemo lako izračunati da jedna nesterilizirana mačka donese i do 18 mačića godišnje. Ti isti mačići već sa 6 mjeseci postaju spolno zreli. Vi izračunajte dalje..


maxresdefault.jpg


Ako mačka ne izlazi iz kuće, gdje je toplo i ima dovoljno svjetlosti i hrane, vrlo je vjerovatno da će se tjerati tokom čitave godine. Kako se takva mačka nema priliku spariti, najčešće ulazi iz tjeranja u tjeranje što će svakako izluditi ukućane svojim neprestanim mijaukanjem, podizanjem repa, valjanjem, trljanjem o predmete i sl. Tjeranje traje 7 do 10 dana, ali vrlo brzo, često i nakon nekoliko dana počinje novo tjeranje što ih vodi u nimfomaniju.

Zbog zdravlja mačke i nemogućnosti kontroliranja reprodukcije rješenje je sterilizacija odnosno kastracija mačke.

Često vlasnici pitaju da li je važno da mačka ima jedno leglo, ali ne postoji niti jedan zdravstveni razlog zbog kojeg bi bilo bolje da vaša mačka ima bar jedno leglo prije nego što se sterilizira.


Sterilizacija mačaka


depositphotos_145839907_original.jpg


Mačku je najbolje sterilizirati prije prvog tjeranja, što znači negdje između petog i sedmog mjeseca starosti. Mačka mora biti na tašte 12 sati prije operacije (vodu smije piti), jer se zahvat obavlja u općoj anesteziji. Najveći rizik operacije je narkoza. Zahvat se sastoji od otvaranja trbušne šupljine, podvezivanja i odstranjivanja jajnika, a i maternice ukoliko je patološki promijenjena ili ako je životinja gravidna. Rez na koži je relativno mali, najčešće se postavlja svega dva šava koje vadimo nakon 8 do 11 dana. Ako je vanjska životinja onda se najčešće odlučujemo na intrakutani šav koji nije potrebno vaditi. Mačka već za par sati može ići kući.

Važno je upozoriti vlasnike na njegu životinje nekih 12 do 24 sata nakon operacije. Prilikom buđenja iz anestezije mačke se mogu bacati, prevrtati, klimati glavom, plaziti jezikom jer su im sva osjetila u fazi buđenja izuzetno osjetljiva. Treba im osigurati mirno, toplo i mračno mjesto, najbolje ih je ostaviti u košarama transporterima i ne davati im jesti kako hrana ne bi otišla u dušnik umjesto u jednjak.

Mačke jako dobro podnose operaciju i već sljedećeg dana se normalno ponašaju i jedu. Vrlo rijetko mačke mogu biti ljute na vlasnike te se ponašaju uvrijeđeno i ne jedu, ali već kroz par dana stanje se normalizira.


Kastracija mačaka


depositphotos_111584450_original.jpg


U veljači, s tjeranjem ženki počinje i tjeranje muških mačaka koje ne prestaje do jeseni. Mačori koji ne idu van iz domova, uglavnom su uznemireni, stalno mijauču u potrazi za ženkom te obilježavaju po stanu svojim urinom vrlo intezivnog i neugodnog mirisa.

Ukoliko izlaze iz domova van, tuku se s drugim mačorima za ženke, neredovito jedu i ne vraćaju se doma po nekoliko dana ili dolaze doma s ožiljcima i ugriznim ranama, iscrpljeni i zaraženi s raznim bolestima pa i onim neizlječivim kao što je FIV (mačji AIDS) i FeLV (mačja leukemija). Kako bi se to izbjeglo preporuka je kastracija. Vlasnike treba upozoriti da samim činom kastracije istovremeno ne prestaje spolni nagon već je potrebno i do tri mjeseca kako bi se spolni hormoni izlučili iz organizma. Preporuka je kastrirati u dobi od 8-12 mjeseci.

Kastracija je rutinski postupak kojim se odstranjuje, a ne kako neki misle podvezuju testisi, jer podvezivanje ne bi spriječilo ili smanjilo spolni nagon. Na skrotumu se postavlja eliptični rez, te kroz njega se isprepariraju testisi, podvežu funikulusi te odrežu testisi. Kastraciona rana se ne šiva i generalno je postupak lakši nego kod ženke. Postupak nakon operacije je kao i kod ženke.


”Loša” strana kastracije


Uvriježeno je mišljenje da će nakon kastracije životinje postati debele, lijene ili depresivne. Činjenica je da kastrirane mačke s gubitkom spolnog nagona pokazuju pojačani interes prema hrani. Vlasnik je taj koji određuje koliko i kada će njegova mačka jesti.

Nakon kastracije treba nastaviti hraniti s jednakom količinom hrane kao i prije, a danas na tržištu postoji specijalna hrana za kastrirane životinje koja osigurava održavanje optimalne tjelesne težine. Ako se mačka jako nadeblja normalno je da je troma, manje pokretna i dosta spava, a ako se ne udeblja i dalje je aktivna, igra se te pokazuje lovačke nagone.

Neki vlasnici protive se sterilizaciji odnosno kastraciji jer misle da nije prirodna i humana. Međutim nije ni prirodno da mačke žive u gradovima na asfaltu među automobilima i tramvajima, zatvorene u stanovima bez mogućnosti izaska vani, hrane se konzervama i dehidriranom hranom itd.

Činjenica je da kastrirane životinje žive zdravije i duže od reproduktivno aktivnih, bilo kućnih ili onih mačaka koje izlaze ili borave vani.


5 RAZLOGA ZAŠTO KASTRIRATI/STERILIZIRATI:

Životinje nemaju majčinski osjećaj da moraju imati mlade, niti se osjećaju zakinuto ako nikad ne ‘ostvare’ majčinstvo.


1) Graviditet i postpartalni period predstavljaju opterećenje za organizam, naročito ako je riječ o vrlo mladoj životinji koja se nije ni sama potpuno razvila. Kod takvih mačaka ( parenih na prvom tjeranju) česti su pobačaji ili mali broj mačića ( 1 ili 2 ) koji su tako veliki da ih maca ne može poroditi pa je često potreban i carski rez. Nadalje, nakon poroda mačići potpuno ovise o majci koja im je izvor svih hranjivih tvari potrebnih za život tako da treba ‘pojačati’ hranu ( idealna je hrana za mačiće i gravidne ženke) i povećati broj obroka. Ukoliko se ne hrane hrane dobro, mace mršave, postaju iscrpljene i primljivije za razne bolesti.

Kod mačaka koje doje mogu se javiti upale mliječne žlijezde ili mastitisi. Pojedine žlijezde su otečene, tople na dodir i bolne. Životinje su mirne, slabo jedu, a mogu imati i povišenu temperaturu. Ukoliko se na vrijeme ne započne antibiotska terapija može nastati apsces ili gangrena zahvaćene mliječne žlijezde, ili pak životinja može dobiti sepsu.


2) Kod nesteriliziranih mačaka postoji rizik da u starijoj dobi dobiju tumore mliječnih žlijezda, od kojih su najčešći ( preko 90 %!) maligni adenokarcinomi. Naime, žlijezde posjeduju receptore za koje se vežu hormoni koji se luče u fazi tjeranja ( estrogen i progesteron), tako da sterilizacija mačke prije prvog tjeranja smanjuje rizik za razvoj tumora mliječnih žlijezdi za 40 do 60 posto.


3) Tjeranje mačke u pravilu obuhvaća skupljanje većeg broja ”prosaca” i njihovo nadmetanje, odnosno borbu za ženku. Prilikom te borbe dolazi do ozljeda od kanđi i zubiju, vrlo su česte pojave apscesa ( nakupine gnoja ) po glavi i vratu, koje se rješavaju dreniranjem i antibiotskom terapijom, a može doći i do ozbiljnih ozljeda očiju. Ipak, još opasnije od samih rana i ozljeda su zarazne bolesti koje se prenose ugrizom tj. krvlju i slinom, te parenjem. Spomenut ću one najopakije i neizlječive, a to su mačja sida i mačja leukemija.


catfight-1515405768.jpg

MAČJA SIDA je uzrokovana virusom mačje imunodeficijencije i vrlo je slična ljudskoj sidi. Vrsno je specifična i ne prenosi se na ljude i druge životinje. U najrizičniju skupinu spadaju odrasli, nekastrirani mački koji slobodno lutaju jer se virus prvenstveno prenosi slinom i krvlju preko rana od ugriza i ogreba. Također se, ali u nešto manjoj mjeri, prenosi spolnim putem sa mužjaka na ženku, te preko maternice i putem mlijeka sa majke na mačiće. Infekcija virusom Fiv-a uzrokuje pad imuniteta (imunosupresiju), te mačke učestalo obolijevaju od raznih infekcija, naročito dišnog sustava, stomatitisa (upale usne šupljine), toksoplazmoze, zaraznog peritonitisa i mačje leukemije. Takve životinje imaju pet puta veću šansu u odnosu na zdrave mačke, da obole od limfoma ( tumora limfatičnog tkiva). Bolest je neizlječiva, no ukoliko se sekundarne infekcije drže pod kontrolom mačka može godinama imati kvalitetan život. Testiranje se provodi kod veterinara, za što je potrebno izvaditi krv i testom dokazati prisutnost protutijela. Mačku treba i retestirati nakon 3 mjeseca. Ukoliko je Vaša mačka pozitivna na mačju sidu obavezno je treba sterilizirati tj. mačka kastrirati kako bi se spriječilo daljnje širenje ovog virusa, ne puštati ih izvan kuće te cijepiti smao inaktiviranim cjepivima kako ne bi oboljeli od virusa u vakcini.


MAČJA LEUKEMIJA je zarazna bolest uzrokovana virusom mačje leukemije koja se očituje imunosupresijom i pojavom malignih tumora. Najčešće se prenosi krvlju, te transplacentalno sa zaražene mačke na mačiće. Moguć je i prijenos putem sline, no za to je potreban višegodišnji bliski kontakt među mačkama (međusobno čišćenje i lizanje). Bolest se može manifestirati na više načina – pojavom limfoma, leukemijom, mijelodisplazijom, te anemijom. Gravidne mačke mogu pobaciti, a javlja se i neplodnost. Simptomi su često nespecifični, poput loše tjelesne kondicije, slabosti i depresije. Mačići inficirani u maternici uglavnom uginu u prva dva tjedna života. Mačke mogu imati povećane limfne čvorove, blijede sluznice, te različita krvarenja kao posljedicu smanjenog broja krvnih stanica. Jedan od najčešćih simptoma je otežano disanje zbog tvorbe ( limfoma) u području medijastinuma i posljedičnog nakupljanja tekućine u pleuralnoj šupljini. Mačja leukemija je također neizlječiva bolest, no u slučaju pojave limfoma životni vijek se može produžiti kemoterapijama.

Za mačke koje se nalaze u području gdje ima dosta životinja s leukemijom ili za one koje žive u kućanstvu s mačkom kojoj je dijagnosticirana leukemija (mačka je testirana i retestirana za 3 mjeseca, te je na oba testa pozitivna), preporučljivo je cijepljenje, prije kojeg se  mora napraviti test na leukemiju. Životinje također treba držati u kući i sterilizirati tj. kastrirati.


4) Spolno zreli mačori imaju za ljude nezgodnu naviku označavanja svog teritorija tj. markiranja. To rade tako da usmjere prema natrag snažan mlaz mokraće na bilo kakav vertikalni predmet na svojem teritoriju poput zidova, grmlja, stupova, ograda i sl. Njihov urin ima izrazito neugodan miris i vlasnici su često isfrustrirani pošto kažnjavanje nema nikakve svrhe i epizode markiranja se redovito ponavljaju. Jedino rješenje za ovaj problem je kastracija-operativni zahvat kojim se ukljanjaju testisi. Nakon operacije mora proći mjesec do dva dana kako bi se sav testosteron izlučio iz krvi i u potpunosti prestalo neprihvatljivo ponašanje.


5) I posljednji ali vrlo bitan razlog za sterililizaciju je ubijanje mačića, tj. nesuđeni mačići koji ni krivi ni završavaju u rijekama i jezerima, najlon-vrećicama u kontejnerima i kanalizacijama.


cat-therapy__large.jpg


Važno je napomenuti kako ljubimce i ostale životinje štiti Zakon o zaštiti životinja, koji opisuje što su skrbnici ljubimaca dužni njima osigurati. Uz ostalo, moraju vršiti kontrolu razmnožavanja, a u slučaju nekontroliranog razmnožavanja zbrinuti njihove potomke.



Posavjetujte se s našim veterinarima i razmislite, ako već niste, o dodatnoj kvaliteti vašeg života s ljubimcem!